S obzirom da je Srbija
verovatno poslednje mesto na svetu gde se još vode polemike oko ‘’ originalnog
‘’ I
‘’ modifikovanog ‘’ Ving Čuna i
gde na žalost još uvek dobar broj ljudi bezrezervno veruje u priču o
‘’originalnom ‘’ stilu Ving Čun želim da razjasnim neke činjenice u vezi svega
toga ( mada je tužno što moja voljena zemlja kasni 30 godina za svetom I ono
što je odavo prevazidjeno i dokazano kao pogrešno u nas se I dalje drži za
istinu) . Mnogi "majstori" ,
pre svega Yip Manove linije Wing Chuna tvrde da su oni i samo oni naslednici i
posednici "originalne" , superiorne i jedine kompletne verzije vestine .Ovakve priče nisu ništa do
marketinška strategija smišljena da privuče nesigurne licnosti željne
dokazivanjna a nesposobne za kritičko razmišljanje i procenu činjenica .Ispostavlja
se da je ta strategija bila odlična jer danas vidimo da se preko 90% vezbaca
Wing Chuna uklapa u psiholoćki profil pomenut napred .
Polemika oko
originalnosti vestine postoji i medju ucenicima Yip Man-a , a najdalje u svojim
tvrdnjama je otišao William Cheung govoreći kako je on jedini naslednik originalnog Wing Chuna
, te da je njegova veština superiorna u odnosu na apsolutno sve stilove i
linije ostale koje on naziva
‘’bezvrednim modifikacijama’’. Ove tvrdnje us izazvale mnogo polemike I
problema medju Ving Čun vežbačima pre nekih 30 godina da bi nešto kasnije bile
dokazane kao potpuno lažne . .
.
Priča ide ovako :“ U
manastiru južni Šaolin su se skupili najbolji borci tog vremena da bi napravili
superiornu veštinu koja će pomoći kineskom narodu u borbi protiv Manču
dinastije koja je 1644 godina zbacila Ming dinastiju sa vlasti i zavela
diktaturu . Manastir Šaolin je postao središte pobune protiv Manču-a. Jedan od
petorice monaha predvodnika je izdao svoje saborce i vojska Mančua uz pomoć
engleskih topova je razorila manastir , tako da je samo pet monaha preživelo
napad .Medju njima je bio izdajnik Bak Mei osnivač istoimenog stila i monahinja
Ng Mui , osnivač sistema, koja je svoje znanje prenela devojci po imeni Yim
Wing Chun po kojoj je veština dobila ime . Veština se od nje na dalje prenosila
samo jednom odabranom nasledniku , dok nije presla u ruke dr Leung Jan-a.
Dr.Leung Jan
Dr . Leung Jan se
bavio tradicionalnom medicinom i imao je radnju u Fatsanu ( Foshan , Fat Shan )
. Držeći se tradicije on je veštini podučavao samo svoja dva sina ,Leung Bik-a
i Leung Chun-a, u tajnosti . Treninge je držao u dvorištu iza radnje . Lokalni
menjač novca Chan Wah Shun je video šta se dešava i kroz rupu na ogradi
dvorista je počeo da posmatra treninge i da sam trenira . Posle nekoliko uspešnih
borbi Chan Wah Shun se pročuo kao borac i to je došlo do Leung Jan-a , koji je
prepoznao tehnike svoje veštine (po jednoj verziji ga Leung Jan uhvatio kako špijnira
kroz rupu na ogradi ) .Pošto se uverio da je Chan Wah Shun uspeo da „skine „
dobar deo veštine , budući da je kao menjač novca bio jako lukav i inteligentan
, Leung Jan ga je prihvatio kao učenika iako nije bio član porodice , a iz
razloga da bi mogao da ga kontroliše . Shvtajući da bi jednom mogao da preuizme
„grandmastership“ nad originalnim Wing Chunom , budući da je bio talentovan
borac , a i prirodno fizički jak (bio je visok 180 cm , što je za kineza tog
vremena izuzetno) .Da bi proverio koliko je veštine „skinuo“ Leung Jan je oranizovao
borbu izmedju svog mladjeg sina i Chan
Wah Shuna koju je ovaj na iznenadjenje doktora dobio. Leung Jan je modifikovao
osnovne principe i pokrete, svoje veštine i napravio jednu potpuno novu ,
inferiornu u odnosu na original , i toj verziji podučio Chan Wah Shuna . Leung
Jan i njegov mladji sin su umrli i veština
je ostala Leung Biku koji se odselio u Hong Kong . Nakon toga Chan Wah Shun je
sebe proglasio „grandmaster-om „ Wing Chuna i otišao da radi kao pef
obezbedjenja na imanje familije Yip Man-a . Yip Man je bio poslednji i
najmladji učenik Chan Wah Shuna , od koga je naučio modifikovanu verziju veštine
.Sa 16 godina Yip Man odlazi u Hong Kong na školovanje i tamo sreće Leung Bik-a koji ga prihvata za učenika
( jedinog ) i od njega biva podučen originalnoj verziji veštine . Nakon bega od
komunista , Yip Man je otvorio školu u Hong Kongu , i imao mnogo učenika , koje
je ,da bi održao tradiciju prenošenja veštine samo jednom nasledniku , podučavao
modifikovanoj verziji, a samo je Williama Cheunga podučio originalnoj verziji
kada ga je uzeo da živi kod sebe u perodu od 2,5 godine kako Čeug tvrdi u
početku da bi kasnije to vreme produžio na 3,5 pa na 4 pa onda na 6.. Cheung
nije podučavao originalnu veštinu do
smrti Yip Man-a 1972 . „
Sada ćemo ovu priču
suprotstaviti činjenicama i dokazima :
- Ne postoje
istorijski ( materijalni ) dokazi da je manastir južni Šaolin ikada
postojao.Uglavnom svi južni stilovi kung fu-a vezuju svoje poreklo za taj
manastir i pet monaha iz patriotskih i politickih razloga . Priča o Južnom
Šaolinu je nastala nakon sloma Taiping pobune polovinom 19. Veka I nosi
odredjenu poruku preživelim pobunjebicima gde je Juži Šaolin zapravo šifra . O
ovoj temi će biti napisana posebna detaljna analiza jer je direknto vezana za
istinsku istoriju Ving Čuna.
GM.Yip Man
- Ng Mui je osnovala stil
koji je prenela svojoj učenici i po njoj ga i nazvala. Kao i u predhodnom slučaju
ne postoje dokazi da je pomenuta osoba postojala . Radi se o legendarnoj ličnosti
koju kao osnivaca vestine navode i sledeći stilovi: Beli Ždral Kung fu (
legenda o devojci koju Ng Mui podučava skoro identična kao u Wing Chun priči) ,
Wu Mei Pai , neki stilovi zmajevog kung fu-a , Hung Kuen Pet Obrazaca. Takodje
je u zavisnosti od priče bila majstor Šaolin kung fu-a( opet u zavisnosti od
priče severnog ili južnog) , Wudang kung fu-a ili porodičnog stila generala
Yeuh Fei-a . Istraživanja pokazuju da se lik Ng Mui prvi put javlja početkom
20. Veka u WU XIA ,popularnim kratkim pričama koje su izalzile u natavcima I
bile štampane na najlošijem papiru . U svoijm prvim projavljivanjima Ng Mui je
bila negativan lik koji je zajedno sa Bak Mei=em izadala pokret potpora I dovea
do uništenja manastira. Tek kasnije je njen liko dobio pozitivan karakter . Još
jedna nelogilčnost vezana za ovu tačku priče je da niko nije primetio da je monahinja
, dakle žena , živela duže vreme u muškom manastiru . Kao neko ko živi na
istoku I poznaje monahe mogu da kažem da je ovo prosto nemoguće I danas , da ne
govorimo koliko je tek bilo nemoguće pre ppar stotina godima. Istina je da je
Wing Chun nastao na jugu Kine i da su ga praktikovali usavršili i dalje preneli
članovi opere „Crvenih Dzunki( brodova , čamaca)“ i da se za veštinu zna tek od
sredine 19 veka kada je počela javno da se podučava.
-Yim Wing Chun i Leung
Bak Chao takodje nisu stvarne ličnosti već deo folklora , a Samo ime Yim Wing
Chun se nije odnosilo na osobu , već je to bila šifra pokreta otpora .
Govoreći striktno u
kontekstu vremena u kome se priča odvija bilo je nemoguće da se devojka bavi
kung fuom . Pre svega tradicionalna kineska kutrua koja je jako kruta t običaji
tog vremena jednostavno nisu dopuptli da se žene bave kung fuom. Prve ličnosti
za koje se sa sigurnoscu može tvrditi da su zaista postojale a vezane su
nastanak i razvoj Wing Chun -a nalazimo 1850 u operi crvenih čamaca. To su 13 članova
opere crvenih čamaca za koje postoje dokazi da su zaista postojali , i za koje
se zna da su se bavili Wing Chun-om, a sasvim je moguće da su ti ljudi zapravo
i osnivači veštine . Radi se o sledećim ličnostima :
Wong Wah Bo ,Leung Yee
Tai ,Dai Fa Min Kam ,Yik Kam ,Suen Fook Seng ,Fa Jee Ming ,Hui Kai Fu ,Fa Gu
Ban
Chee Yuen Cheung ,Dai
Sheng Wo ,Lang Zai Mo ,Dai Gar Sheng ,Doh Ngan Shun
Postoje još neki članovi
opere čija su imena vezana za ovaj period i za njih se tvrdi da su se takodje bavili
Wing Chunom , ali se njihovo postojanje ne može potvrditi . Radi se o sledećim
osobama :
Lai Fook Shun ,Sun
Fook Chun ,Hung Gun Biu
Takodje postoje Wing
Chun stilovi koje svoje poreklo ne vezuju za Yim Wing Chun \Ng Mui liniju , već
za neke druge ličnosti , a takodje postoje Wing Chun stilovi koji tvrde da
svoje poreklo ne vuku iz opere crvenih čamaca , već direktno iz manastira
Severni Šaoiln , a neki čak sa Tibeta,
- Veština se nije
prenosila samo jednom odabaranom učeniku .Kao što vidimo iz predhodno iznesenih
činjenica u vreme nastanka veštine postojalo je 13 "grandmastera", a
svaki je imao jednog ili više učenika. Ako pratimo liniju Yip Man- Chan Wah
Shun- Leung Jan vidimo da je sam Leung Jan je imao dva učitelja , Leung Yee
Tai-a i Wong Wah Bo-a, koji su pored njega imali još učenika , .Fok Bo Chuen je
učio kod njih u isto vreme kad i Leung Jan , inače on je jedan od učitelja Yuan
Kai Sana i njegovog brata Yuan Chai Wan-a. U isto vreme bilo je još pripadnika
opere , poznatih majstora koji su živeli u isto vreme kada i učitelji Leung
Jana i imali svoje učenike čiji naslednici rade i danas . Dai Fa Min Kam od
koga vode poreklo Chi Sim wing chun , Yuan Kai San Wing chun , Vietnamski Wing
Chun i jos nekoliko manje poznatih stilova, Dai Dong Fung ciji je danas
naslednik Leo Man . itd. Iz ovoga se moze videti da Leung Jan nije jedini
naslednik veštine Wing Chun-a .
- Leung Jan nije podučavao
samo svoje sinove i Chan wah Shuna . Istina je da je on imao mnogo učenika pre
i posle njega . Wong Wah Shun, Leung Bak Cheung, Lai Yeung Yin,Muk Yan Wah, Lo
Kwai, Chan Kwai,Ho Han Lui , su neki od njegovih ucenika , kao i gotovo svi
muski stanovnici sela Gulao ( Gu Lao, Go lo), rodnog mesta Leung Jan-a.Vecina
Leung Janovih učenika u Fosanu i kasnije u Go Lo selu su bili njegovi bliski
rodjaci i ovo je važno napomenuti. Dakle I ova tvrdnj je u potpunoj suprotnsti
sa istorijskim činjenicama er je samo u Fošanu , Leung jan imao 13 učenika .
- Chan Wah Shun je teško
mogao da pobedi u borbi maldjeg sina Leunga Jana , jer je on prema postojećim
podacima bio mentalno oboleo , i umro je pre nego što je Chan Wah Shun bio
primljen za učenika .
- Chan Wah Shun nikada
nije za sebe tvrdio da je „grandmaster“ bilo čega .Takva titula je izmišljen na
zapadu za zapadnjake,ne postoji ekivalent tom terminu na kinsekom jeziku,
- Ne samo da ne
postoje podaci da je Leung Bik ikada bio u Hong Kongu niti da je ikada sreo Yip
Man-a , već ne postoje podaci da je Leung Bik ikada postojao . Sam Yip Man
nikada nije tvrdio da je učio od Leung Bk-a, ovu priču je u javnost plasirao
najstariji Yip Manov ucenik Leung Sheung kao marketinski potez. Yip Man nikada
nje hteo da komentariše izjave svog učenika , i nikada nije potvrdio ovu priču,
mada je nije ni opovrgao , jer je na osnovu nje skola borenja koja je već bila
dosta poznata postala još poznatija i popularnija. Da Leung Jan nije imao
naslednika govori i ćinjenica da je prodao svoju radnju kada se povukao u
penziju , a obićaj , koji je i danas na snazi u Kini je da najstariji sin
naledi porodični posao . Taj posao se prodaje samo ako nema muških naslednika
koji bi nastavili tradiciju.
William Cheung
- Chan Wah Shun nikada
nije radio kao obezbedjenje , jedno vreme je držao školu borenja , a nedugo pošto
je Yip Man došao kod njega da uči doživeo je moždani udar i umro kao invalid ,
tako da je Yip Man nastavio trening kod njegovih učenika .
To je sto se tice činjenica
. a sada bih postavio nekoliko logičnih
pitanja :
- Leung Jan je bio
poznat kao veoma vešt borac , i u vreme kada je primio Chan Wah Shuna za učenika
radio Wing Chun dugo vremena . Budući da je Wing Chun veština zasnovana na
izgradjivanju refleksa , cak i da je izmenio koreografije pokreta , sam sistem
i reflekse , reagovanje na napade , i svoju napadačku tehniku teško da je mogao
da promeni , . Refleksi kad se jednom izgrade i kada se usvoji sistem ne mogu
se iz korena promeniti i to samo na neko vreme . A pitam se da li bi bilo moguće
prevariti nekoga ko je već izvesno vreme posmatrao sta i kako se radi , a pri
tom je bio u poslu u kome čovek sebi ne sme da dozvoli da ga varaju ?
Kao što je već rečeno
većina Leung Janovih ućenika su bili njegovi rodjaci pa je malo verovatno da je
rodjacima preneo "modifikaciju" , posebno ne čoveku po imenu Wong Wah
Sum koji je unuk njegovg učitelja Wong Wah Bo-a i kome je preneo veštinu u čast
i na zahtev Wong Wah Bo-a . Da li bi se zaista jedan tako tradicionalan čovek oglušio
o želju svoga učitelja?
- Zašto bi Yip Man
izabrao baš Cheunga da mu prenese originalnu veštinu , kad je imao dva sina i
bilo bi logicno da oni budu naslednici originala , ili bar neki od rodjaka koji
su trenirali kod njega ? Yip Man je bio veliki tradicionalista , i priče da
njegovi sinovi nisu zaslužili veštinu su u najmanju ruku smesne, jer je običaj
prenošenja celukopnog nasledja sinovima ili najblizim rodjacima kod Kineza
svetinja , i taj obicaj se krši samo u izuzetnim slučajevima , kada nema
naslednika ili bi oni bili ugrozeni znanjem ili predmetima koje bi dobili u nasledje.
Tkodje se postavlja pitanje čime je Cheung zaslužio original ,on je bio mlad ,
iz bogate porodice sa jakim političkim vezama ,umešan u mnoge nedozvoljene
radnje iz kojih je izašao živ I čitav uptavo novcu I vezama svoje porodice . U
jednom momentu se toliko upetljao u krminal dag a je porodica ‘’poslala na
školovanje’’ u Ausrtraliju pa nije više od 30 godina smeo da dodje u Hong Kong
. I takav karakter je zaslužio originalnu veštinu a Yip Manov stariji sin ,
koji je visoko školovan i uzoran bio jako cenjen ne samo u akademskim već I političkim
krugovima u Kini I Hng Kongu . On dakle nije zaslužio original a sitni
kriminalac u pokušaju. neoubuzdanog ponašanja jeste ?
- S obzirom na to da
Kinezi jako poštuju tradiciju , kako znamo da Cheung danas podučava original a
ne neku modifikaciju , poštujući pravilo da se veština prenosi samo jednom
nasledniku ?
Ako je veština
savršena I originalna , zašto je Cheung više puta menjao koreografije formi?
Koje su originalne a koje su modifikovane ?
Prema izjavama
svedoka , najstarijih Zip Manvih učenika , Cheung nikada nije živeo sa Yip
Manom a njegov trening je bio više nego neredovan. To kažu ljudi koji su bili
asistenti u školi Yip Mana.
Original i
Modifikacija 2 ili sta je Leung Bik ucio Yip Man-a
Ako prihvatimo tvrdnju
da je Leung Bik zaista postojao i da je zaista bio poslednji učitelj Yip Man-a
logično je zapiatii se sta je i kakvu veštinu predao najpoznatijem Wing Chun
majstoru današnjice.
Bez obzira što ne
postoje nikakvi dokazi o postojanju Leung Bika mnoge linije Wing Chun-a pominju
sina Leung Jana u različitim kontekstima i daju mu različite istorijske uloge
.Po nekima on uopšte nije imao veze sa Wing Chunom ni sa Yip Man-om , po
drugima baštinio je originalnu , tajnu verziju veštine ...
Da bismo bacili malo
više svetla na period Yip Manovog učenja veštine potrebno je dobro poznavanje
kulture , običaja i načina života Kine toga doba .Krenimo od činjenica .
Činjenica prva je da
se Yip Manov Wing Chun iz perioda
njegovog zivota u Hong Kong-u unekoliko razlikuje od Wing Chuna koji se radi u
Kini . Detaljnim sagledavanjem veštine videće se da su te razlike nisu suštinske
vec isključivo tehničke i to u smislu rasporeda gradiva i koreografija formi
dok drugih razlika u načinu rada , aplikacijama i principima zapravo i nema.
Činjenica druga -Wing
Chun koji je Yip Man radio i predavao u ranijem periodu života se ne razlikuje
od ostalih linija Wing Chuna u Fošanu iako je on navodno već tada završio obuku
kod Leung Bika.
Činjenica treca -ne
postoji ni jedan drugi naslednik Leung Bika iako je imao brojne rodjake i
porodicu u Gu Lao selu nedaleko od Fosana .Ovo je jako čudno jer njegov otac je
obučio priličan broj svojih rodjaka i u Fosanu a i kasnije posle odlaska u
penziju u svom rodnom mestu ,Gu Lao selu. Dalo bi se pretpostaviti da bi Leung
Bik nastavio tradiciju i rad svoga oca i obučavao makar najbliže rodjake a mi
danas nemamo ni jednog jedniog praktićara Wing Chun-a koji svoju veštinu vezuje
za Leung Bika.
Cinjenica cetvrta -
Prva generacija Yip Manovih učenika (većinom njegovi rodjaci i deca prijatelja)
tvrde da je priča o Leung Biku marketišnski trik Leo Man-a poznatog novinara toga
doba kako bi probudio interesovanje za stil .
Činjenica peta -Moy
Yat (yip manov rodjak) tvrdi da Yip Man jeste imao trećeg učitelja ali to nije
bio Leung Bik vec Fung Wah , učenik i rodjak Leung Jan-a . U prilog ovoj
tvrdnji ide i činjenica da su Yip Chun , Yip Ching I Moy Yat obavili pripremu i
ceremoniju sahrane Fung Wah-a (sto rade samo najbliži rodjaci ili oni koji su
po nekom osnovu primljeni u porodicu) i nastavili su da posećuju njegov grb i
odaju mu postu i dan danas.
Činjenica sesta ili bi
mozda trebala da bude prva , ne postoji ni jedan materijalni dokaz koji bi
makar naznačio da je Leung Bik stvarna istorijska ličnost .
Činjenica sedma- Yip
Chun o Leung Biku i njegovom odnosu sa Yip Manom govori sledece. Buduci
izuzetno obrazovan i istog porekla i staleža kao i Yip Man , leung Bik je bio u
stanju da Yip Manu detaljno objasni sve aspekte veštine i uputi ga u dublja znaćenja
principa stila . Dakle , ne govori se o nekakvom tajnom stilu koji je bio
sakriven od Chan Wah Shuna i ostalih učenika već o stepenu razumevanja jedne
iste veštine i mogućnosti pravilnog prenošenja iste . Ovo i te kako ima smisla
kad je Kineski jezik u pitanju . Ne želim da se bavim opisom karaktiristika
Kineskog jezika jer bi to oduzelo mnogo vremena i prostora ali čak i ja , kao
neko ko je tek počeo da uciči kineski shvata koliko je značajno dobro
obrazovanje koje sa sobom nosi poznavanje jezika kako bi komunikacija bila na
pristojnom nivou .Kinseki jezik se toliko razlikuje od evropske grupe jezika da
je prosto nemoguće objasniti na kojim se principima zasniva ali je zaista
potrebno mnogo vremena i truda kako bi se steklo dovljno znanje i veština da se
na kineskom jeziku objasne neki komplikovani pojmovi . Kako Yip Chun tvrdi ,
Yip Man je često govorio da je od Chan Wah Shuna naučio tehnički deo veštine a
od Leung Bika naučio kako da tu tehniku razume i pravilno upotrebi .I danas
imamo sličnu pojavu u veštini gde praktikanti uče tehniku "na pamet' , uče
gomile varijacija pokreta, koreografija koje nazivaju tehnike , prekomplikovane
drilove a zapravo ne razumeju šta rade jer im izmiče suština toga sto vežbaju .
Kako bilo da bilo ostaje činjenica da je Yip Man posedovao zaista veliko i
kopletno znanje veštine a niti on niti bilo ko od njegovih zvaničnih naslednika
(sinovi, rodjaci) ne govori o nekakvoj tajnoj ,originalnoj veštini naučenoj od
Leung Bika već samo o pravilnom tumečenju i dubljem objašnjenu jedne iste veštine
.Ne postoje dakle nikakvi originali i modifikacije vec samo drugačija tumačenja
jedne iste veštine zasnovana na ličnim afinitetima i sposobnostima praktikanata
da veštinu prihvate i pravilno razumeju .
Činjenica osma . U
priči se kaže da je Leung Bik pozvao Yip Mana da vežba kod njega . To , je
onome ko I malo poznaje kinesku kulturu u najmanju ruku smešno . Učitelj poziva
učenika ??!! To je dogadjaj ravan mogućnosti da se dobije na lutriji . U
kineskoj kung fu tradiciji , učenik moli učitelja da ga primi na obuku , nekada
moa da moli mesecima I nikada ne zna kakav će biti odgovor. Učitelj da pozove
učenika ! To je nešto što ni danas ne može da se desi a ne pre 100 I više
godina .
Zaključak : Iz svega
napred navedenog možemo jasno videti da nikakav original ne postoji a jedina
modifikacija , ako već želimo da koristimo taj termin je ona koju je napravio
William Cheung
Нема коментара:
Постави коментар