Većina ljudi u savremenom svetu ne strahuje od čudovišta koja vrebaju sa nepoznatih ostrva , ali
njihova potreba za neustrašivim junacima nikada nije izbledela. Ovih dana, neki
od naših šampiona su vojnici koji su pokayalii hrabrost u ratu, astronauti koji
su rizikovali svoje živote da istraži svemir, ljudi koji čine medicinske
otkrića koja spašavaju živote , oni koji posvete svoju karijeru pomaganju siromašnima i nesrećnima, ili se
posvete radu na ispravljanju socijalne
nepravde, pa čak i sportisti, posebno borci .Pitanje je zašto su nam potrebni heroji? Postoji nekoliko
razloga za to.
- Karl Jung je postavio
teoriju da se svaki čovek radja sa sadržajem kolektivnog nesvesnog. Ovo sadrži niz
zajedničkih uspomena i ideja, koje svi možemo identifikovati , bez obzira na
kulturu u kojoj smo rođeni ili vremenski period u kojem živimo. Mi ne
možemo da komuniciramo putem kolektivnog
nesvesnog, ali mi prepoznajemo neke od tih ideja I to nam je urođeno,
uključujući i arhetipove. Na primer, mnoge kulture gaje slične mitove nezavisno jedne od drugih
, koje karakterišu slične likove i teme. Dva takva arhetipa, prema Jungu su heroji
i demoni.
- Heroji kao arhetipovi , ne samo Jungovi ,već uopšte , nas
uče o ispravnom i pogrešnom. Oni
postaljaju ispravan moralni i etički temelj društva i oni su zaštitnici istog.
Većina bajki i dečjih priča služi ovoj svrsi, pokazuje deci vrste ponašanja koje su potrebne za uspeh u
životu, društvu, i da prevaziđu nedaće.Detinjstvo
je period kada najviše trebamo odrasle uzore sa uzornim ponašanjem. Ali I odrasli
trebju heroje. Junaci nam otkrivaju one vrste kvaliteta koje moramo da
posedujemo kako uspešno funkcionisali u društvu.- Heroj daje nadu kada smo u
nevolji i oni su tu da štite ljude kada su u opasnosti.Heroji nam takodje otkrivaju
kvalitete koji nam nedostaju,
ljudi često biraju heroja koji ima upravo one atribute koji njima nedostaju.
Ovi razlozi su usko
povezana sa ljudskim potrebama za opstanak, rast, obrazovanje, sigurnost,
bezbednost, sreću, zdravlja, nadu, mudrost i pravdu. U osnovi "Imamo
potrebu za herojima jer oni definišu
granice naših težnji", piše Skot LaBarge sa univerziteta Santa Clara. Glavni junak je
oličenje vrline i atributa koje gaji
određeno društvo u određenom trenutku i on predstavlja model za ljude prema
kome treba da ponašaju I na koga treba da se ugledaju. Odakle zapravo heroji
dolaze? Iako postoje mnogi pravi heroji u svakodnevnom životu, koji rizikuju
svoje živote i žrtvuju mnogo da pomognu drugima , oni obično prolaze nezapaženo
ili, danasu svetu brzih komunikacija I večitom potragom za novim senzacijama ,
postaju zanimljiva priča za večernje vesti i ubrzo bivaju zaboravljeni. Junaci zapravo dolaze iz dva izvora, bilo da su čisti
proizvod mašte ili su istinske ličnosti , ljudi koji su vremenom trasformisani
u heroje. Mitski heroji koji su obično plod mašte i oni su tipične figure koji su
,kao što je rečeno ranije , otelotvorenje najznačajnijih osobina i svojstava koje se gaje u određenom društvu i obično, pored svega ostalog
imaju nadljudske sposobnosti, kao što su izuzetna snage kao Samson iz Starog
zaveta ili izuzetna mudrost i inteligencija, kao Odisej.
Naravno, nisu svi junaci su imaginarne figure, većina njih
su bili pravi ljudi koji su živeli, radili i ponekad, u retkim slučajevima, I učinili
neko herojsko delo ( uglavnom ne). Jedna druga stvar je važna da se primeti,
dok su mitski junaci iz prošlosti univerzalni, u svakom aspektu ljudskog životai
rada imamo različite heroje, u nauci,
sportu, muzici, umetnosti itd, a junak iz, na primer nauke, može da bude
potpuno nepoznat ili potpuno nevažam za ljude koji nisu zainteresovani za
nauku, ovi heroji nisu univerzalni i mogu čak biti antiheroji različitim grupama ljudi.
Borilačke veštine se ne razlikuju od drugih ljudskih
aktivnosti, ili preciznije, obožavanje heroja
je u samom jezgru tradicionalnih borilačkih veština, svaki stil ima svog junaka čije se obožavanje i
Idoliziranje očekuje ipodrazumeva .
Mnogo stilova u potpunosti zasnivaju svoju filozofiju i nasleđe na herojima .
Ratnici prošlosti sa nadljudskim sposobnostima i najvišim moralnim i etičkim
standardima vodili su borbu za pravdu
i zaštitu potlačenih. Oni su bili takvih
kvaliteta da se mogu opisati samo kao
sveci.
To nije ništa novo na istoku, obožavanje predaka je važan deo kineske, japanske i korejska
kulture. Stavljanje predaka na pijedestal morala I superiorne borilačke tehnike ima svoje obrazovne svrhe i kao što je već
rečeno ispunjava neke od osnovnih
psiholoških potreba pojedinca i socijalne
potrebe grupe.
Imajući uzor kojem se divimo zbog njegovih dostignuća i
koji je postavljen kao cilj nije ništa loše, to je zapravo sasvim pozitivna stvar.
Problemi počinju kada obožavanje postane tako jako i heroj takav idol da to
prerasta u neku vrstu pseudo religije.
Mnogi borilački stilova uspostavljaju vezu sa legendarnim
junacima iz prošlosti, lako je verovati da je neki pustinjak koji je živeo u pećini na
nekoj vukojebini , veđbao 20 sati dnevno i na kraju izmislio
"najbolji" borbeni stil. Ipak ,većina stilova ima svoje heroje u ličnostima koje su živele samo jednu
generaciju ili dve pre nas . U nedostatku pravih dostignuća mnoge price su izmislšljene
da se ojača slika heroja koja se predstavlja učenicima .
Iako ove priče nisu toliko preterane kao u slučaju mitskih junaka, ipak je u
njih teško poverovati i obično nema trunke dokaza da ih podrže, često ove priče
predstavljaju uvredu za inteligneciju i neverovatno je koliko se te priče uzimaju zdravo za gotovo i veruje im se bez ikakve sumnje. Kao priče o slavnom karate majstoru koji je vežbao u Kini. Da se ostave po strani sve druge nelogičnosti,
jedna stvar je posebno zanimljiva, kaže se da je ovaj majstor
vežbo samo forme, ništa drugo, i naučio tri forme za 10 godina, Ovakva praksa
je razvila takvu brzinu i spretnost da je bio posta borac bez premca a njegova čula su tako
pojačana da je jednom prilikom osetio napad sa leđa u sred noći i on je
porazio napadača naoružanog kopljem. Iako nam zdrav razum govori da bez sparinga
i stvarnd borbe neko ne može da postane
dobar borac, sledbenici tog karate stila u potpunosti veruju u ovu priču. Drugi
primer je Ving Čun majstor koji je slomio
revolver snagom svojih prstiju. Pored
činjenice da su revolveri napravljeni da
ispaljuju metke i mogu da izdrže mnogo veće pritiske od onih koje je ljudsko telo u stanju da proizvede bez obzira koliko je jaka neka osoba može, ljudi i dalje veruju u
to bez rezerve.
Nisu svi junaci likovi i iz prošlosti, neki od njih su moderne
ličnosti, više ili manje poznate u borilačkim krugovima. Jedan od njih je
tvrdio da poseduje originalni Ving Čun
stil superiorniji u odnosu na sve ostale, da se borio sa 12 ljudi naoružanih noževima i imao brojne
druge borbe i nikada nije izgubio, ali jednom suočen sa početnikom iz drugog
stila je jednostavno izgubio.
Dakle, šta je razlog da se izmisli neki heroji. Razlog je
jednostavan - novac .Imajući uporište u
istočnoj tradiciji i poznatu činjenicu da ljudi slušaju autoritete, ne zbog validnost onoga što govore, već prosto zaz što
su autoriteti to , autoriteti, borilački trgovaci, jer ne mogu da ih nazovem
drugačije, izmislili su heroje koji će ljudi da obožavaju i oni će
profitirati od tog obožavanja. Prevara, da, prevara, je veoma duboka. Osoba će
izmisliti borilačku biografiju, mnoge priče o snazi karaktera, dubokim moralnim
kvalitetima i savršene etike . Mnogo stvari će biti i rečeno o filozofiji, snazi,
ličninim kvalitetima ,itd. I ništa od
toga se ne može dokazati, niti ima bilo kakve osnove u realnosti. To je sve
šou, marketing sa samo jednim ciljem, da
prikupi što je više sledbenika moguće i
da na najbolji način ostvari prodaju što je više moguće. Jednom uhvaćena u ovu mrežu obožavanje
heroja osoba će posećivati seminare,
kupovti DVD-je, opremu, odeću, čak raditi besplatno za vodeću figuru, ili
heroja samog, uložiti puno vremena, novca i energije da nauči ... šta?
U suštini oni slušaju sjajne priče koje pričaju instruktori
i nauče mnogo (previše) različitih pokreta(tehnika), novu kontru na svaku
kontru koju nauče, milion kombinacija da se odbrani od istog napadu, I tako iz
dana u dan. Ovakve stvari mogu da jako utiču na vežbača I da uliju strahopoštovanje; gde učenik počinje da
veruje da je njegov učitelj najveći I najbolji
borac ikada, bez obzira što nikada nije
ni imao priliku da vidi svoga trenera u borbi i nema dokaz za svoje verovanje.
Osim toga, sa poznavanjem
psihologije učenika I kako ljudi uče,
učenje drugom pokretu svaki dan je jednostavan I unosan posao za trenera I deo
je the sektaške prevare. To je prevara,I mora se nazvati pravim imenom jer ljudi zapravo ništa ne nauče, ali imaju
osećaj zapravo uče mnogo više nego što su ikada nadali I naravno novac nastavlja
teče prema treneru. Obožavanje je jako
loše stanje uma za borca. Problem većine borilačkih veština je taj što treneri koriste obožavanje kao sredstvo prodaje i tako lako je pasti u tu
prevaru, posebno zato što imamo I genetske I socijalne predispozicije da
uvažavammo autoritete I obožavamo heroje.
Kao što možemo videti, postoje istinski heroji i oni lažni,
još više, isti junak može biti istinit, inspirativni uzor i takođe deo prevare
koja zavisi od mnogih faktora.
Ne postoji nikakav zaključak u vezi ove pojave, samo lično
mišljenje autora, a to je da odrasle, zrele osobe ne trebaju heroje.
Нема коментара:
Постави коментар