Странице

понедељак, 5. јул 2021.

Deset godina na Istoku

Prošla je čitava decenija od kako sam dosao na Tajvan, poslednje mesto na svetu gde se čuva tradicionalni kung fu u svoj scojoj punoći. Deset dugih, teških godina jer teško je biti stranac bilo gde, čak ovde gde su ljudi izuzetno ljubazni i otvoreni prema strancima. Deset dugih godina učenja i upijanja jedne predivne drevene kulture i kung fua kao jednog od značajnih dostignuća te kuture. Kada se osvrnem za sobom i upoerdim sebe sada sa osobom koja je pre više od deset godina prvi put stupila u kišom okupani Tajpej nemajući nikakvu predstavu gde dolazi i šta će život doneti, mogu slobodno da kažem da sam ja sada potpuno druga i drugačija osoba od one pre deset godina. Mnoge stvari su se desile, životne, važne, teške, po neko zrno sreće, kako to život obično udesi i sve to što desilo , desilo se kroz kung fu. Mnogi pričaju kako je kung fu način života , filosofija , nešto što prevazilazi samo ime i tehnički sastav veštine.  Svi oni su u pravu, ali ni jedno obajšnjenje nije potpuno. Vreme je prolazilo a ja sam jednostavno učio onako kako su moji učitelji mislili da je najbolje da prenesu znanje. Naučiti tehnički deo veštine na mestu kao što je Tajvan je posebno iskukstvo. Ne samo zbog toga što se kung fu vežba na isti način kao i pre više vekova, ono što je mnogo je važnije je prosto biti ovde i pustiti da život sam, krož kulturu naroda koji je iznedrio kung fu, donese razumevanje istog koje je nemoguće postignuti na bilo koji drugi način. Tokom godina mnogi stranci su dolazili, učili, postajali majstori, odlazili... Učitelji sa Tajvana su držali seminare svuda po svetu ostavljajući za sobom svoje učenike da šire njihove veštine... Ja sam se držao po strani, prosto posmatrao i ostao samo učenik, i tako će ostati do kraja. Kung fu je tajna koja zahteva potpunu prednost i nerpestano učenje i istraživanje. Svaki dan, svaki trening donosi novo otkriće i ta osobina kung fua nikada ne izneveri. Biti majstor kung fua je nemoguće, veština sama, ako se vežba pravilno, pokaže svakome koliko još ima da se uči, da se otkrije, koliko različitih puteva ima u samo jednom stilu, u samo jednoj tehnici, samo jednom pokretu.  Najinteresantnije je to što u kung fuu nema nikakve tajni, nikakvih skrivenih znanja ni mističnih energija. Sa druge strane kung funu svojoj celini jeste jedna velika, mistična tajna koja se može iskusiti samo kroz otvoren um i jednostavan ali težak fizički trening. Ovaj tekst je samo nespretni pokušaj da se obajsni nešto što se samo iskustveno može shvatiti, nešto što prevazilazi okvir verbalnog objašnjenja koje nije ni bleda senka onoga što kung fu zaista jeste. Moj put se nastvalja, moj kung fu nastvalja da živi u meni i kroz mene. Moj kung fu!!! Zapravo nije moj, to je kung fu generacija učitelja koji su čitave svoje živote posvetili treningu, kroz moj trening njihov kung fu nastavlja živi, ne potpuno nezavistan od mene ali gotovo da je tako, i takav će nastaviti da živi kroz buduće generacije. Sebe vidim samo kao medijum kroz koji se kung fu prenosi sa jedne generacija na drugu, kao jednostavan provodnik. Na svom putu kroz generacije, kung fu se menja, menjajući ljude koji ga prenose, obogaćujući im živote i dajući im snagu i smisao,  a opet u svojoj suštini ostaje nepromenjen i originalan.   Granica izmedju mene kao ličnosti i kung fua više ne postoji. Kung fu , to je čitavo moje biće. Do poslednjeg daha, do poslenjeg atoma snage, do poslednje misli, radiću kung fu. 

Pozdrav sa prelepog ostrva kung fua svim vežbačima kung fua u prelepoj Srbiji,sa željom da svakome ponaosob kung fu donese ono što mu je najpotrebnije.

Seoski Pisac