Странице

понедељак, 28. септембар 2020.

Kung Fu na kraju uvek pobedi

Ima dana kada mi se ne ustaje iz kreveta. Dani kao ovaj , kada je toliko toplo i tolika vlažnost vazduha da je teško i disati a svaki fizički napor , čak i najmanji tera telo na toliko znojenje da odeća bude potpuno mokra za svega par minuta. Ima dana kada nisam raspoložen, dana kada stignu loše vesti ili one koje me rastuže  do dna duše. Ima dana kada se probudim umoran, noseći težinu prethodnog dana ,telo stari i ne odmara se tako brzo kao nekada. Ima i onih tmurnih kisinh dana kada čovek nema volje ni za šta. Život je takav, nosi uglavnom izazove, teške i loše vesti i tek po nekad nas malo obraduje , tek toliko da ne izgubimo i poslednju nadu.  

Kroz teške dane, dane izazova, dane bez volje i snage , dane tuge , kroz sve te dane me nosi i vodi kung fu. Ovde ne pricam o nekim mističnim energijama i nekom transdentnom efektu kung fu koji su toliko popularni i o kojima se toliko priča. Takve stvari jednostavno ne postoje ili možda postoje za one koji veruju u njih. Ono što želim da podelim sa čitaocima je jedna prosta stvar, posle decenija vežbanja kung fua a ovo verovatno važi za sve ostale borilačke veštine a verovatno i za bilo koji drugi sport, telo i  um su uvežbani da se nose sa svim izazovima. Kroz kung fu sam navikao telo na fizički napor,teški treninzi jačaju telo a sa druge strane jako telo jača um. Kroz sparinge sam naučio ne samo da se borim već sam naučio da mogu primim udarac i da me bol i šok od udarca ne zaustave. Naučio sam da bol korostim kao pogonsko gorivo , da saki udarac koji primim , sav bol koji osetim me tera da se borim još žešće. Sa većim izazovima dolazi i veći rad ali izazovi, ma koliki bili me ne obeshrabruju. Kung Fu me je naučio da je sve moguće, da ni godine ni fizički nedostaci nisu prepreka. Telo i um su ojačani kroz dugi trening. Decenije treninga su dovele do toga da telo jednostavno zahteva trening svakog dana. Ma šta se desilo, ma kako se osećao, trening se mora odraditi, a posle treninga se čovek oseća bolje u svakom smilsu. Kung Fu na kraju uvek pobedi i uvek me povede u pravcu koji mi je baš tog momenta poterban. Predajte se treningu, dajte sve od sebe i sigurno se nećete pokajati

понедељак, 14. септембар 2020.

Autoritet u Kung Fuu

 Odakle dolazi autoritet u kung fuu? Na kojim parametrima se zasniva nečije mesto i rang u odredjenom stilu?   Svet kung fu je zasnovan ili se makar većina pretvara da je zasnovan na principima tradicionalne konfucijanske porodice. Tradicionalna kunfucijanska porodica ima strogo odredjene parametre formalnih i neformalnih odnosa, hijerarhiju, norme ponašnja i obaveza svakog člana. U tradicionalnoj porodici potpuno poštovanje svih pravila se ne samo očekuje nego se podrazumeva. Svi  moraju bezrezervno da poštuju socijalnu hijerarhiju i obaveze konfucijanske porodice. Oni koji odbiju i krše pravila će biti izbačeni ne samo iz porodice već i iz društva uopšte. Svaki član porodice mora po svaku cenu da ispunjava očekivane obaveze i iskaže očekivano poštovanje. 

U tradicionalnoj konfucijanskoj porodici kao i u Kung Fu ''porodici'' autoritet ne dolazi iz bilo kakve stvarne kopetencije. Količina znanja, veštine, sposobnosti ...je potpuno nebitna. Ono što je bitno je mesto koje neko zauzima u sistemu tradicionlane porodice i to mesto nije zasluženo bilo čime već se automatski dobija rodjenjem i odredjeno je u odnosu prema drugim članovima porodice striktnim pravilima. U tradicionalnoj konfucijanskoj porodici stariji član će uvek imati višu poziciju od mladjeg člana bez obzira na sve i mišljenje starije osobe se uvek ceni više i ima veću težinu od mišljenja mladje osobe. Potpuno je nebitno formalno obrazovanje, uspeh u odredjenom polju rada, iskustvo , mišljenje starije osobe se uvek više ceni. Ovaj sistem se preslikava na kung fu u potpunosti. Recimo , naslednik stila i sledeći ''grandmaster'' će uvek biti sin osnivača stila , ne najbolji borac ili neko ko najbolje poznaje stil u tehničkom pogledu. Poptuno je nebitno da li osoba ima ikakve stvarne veštine i znanje ,akomu je otac osnivač stila ,ta osoba nasledjuje očevo mesto bez obzira na sve i imaće poštovanje sledbenika stila bez obzira na sve. 

Ovo je jedan od razloga zašto kung fu ima toliko nesposobnih ''grandmastera'' koji su poštovani od strane sledbenika iako nemaju nikakvih stvarnih veština. Jednostavno ,ti ljudi nisu morali da se izbore za svoje mesto jer im pripada po pravu rodejnja tako nisu morali učine ništa kako bi to mesto zaslužili. Ovo jako negativno utiče na kvalitet kung fua jer ti ljudi prenose svoje ''znanje'' na sledeće generacije.  Ovakav sistem je na žalost prihvaćen i na zapadu. Ljudi i kod nas slepo slede ''autoritete'' i nikada ne preispituju njivoe stvarne veštine i znanje , čak i onda kada je očigledno da su njive veštine na zaista niskom nivou.